partnerska psihoterapija

Mnogi parovi traže nešto više i bolje za sebe. Iskreniju, dublju, sigurniju i podržavajuću vezu.

Zbog problema u vezi ili u braku sve češće se odlučuju na partnersku terapiju u kojoj se danas najčešće primjenjuje tzv. imago pristup usmjeren više na dinamiku odnosa a manje na psihu pojedinca. Krećemo od činjenice da smo rođeni iz veze, ozlijeđeni smo u vezi i možemo se izliječiti u vezi pa iz tog razloga sama partnerska terapija dobiva svoj dodatni smisao.

Promatrajući zbivanja  u našem društvu možemo zaključiti da je parovima teško ostati zajedno a još teže je prekinuti neki odnos i ostati u dobrim energijama. Ujedno smo svjedoci osjećaja neuspjeha, nemoći, uništenosti, manjka samopouzdanja o kojima pričaju rastavljeni te znamo da ljudi danas češće biraju bol i stigmu koju nosi razvod braka nego da ostanu u nesretnom i besmislenom braku.

Nada u balansiranje odnosa uvijek postoji pa se partneri s problemima u odnosu odlučuju potražiti pomoć.

Jedan od ciljeva partnerske terapije je otkriti da imamo kapaciteta biti u prisnom odnosu punom ljubavi te da je jednostavno lakše živjeti u iskrenosti, toleranciji i prihvaćanju nego u napetom i hladnom odnosu. Kroz terapijski proces nastojimo postići bolje razumijevanje problema između partnera i poboljšati vještine komuniciranja. Uloga terapeuta je da vidi neke prikrivene obrasce, potpomogne osvještavanju prijenosa (projekcija), da osjeti dinamiku, podiže kapacitete te potpomogne procesu liječenja. Vježbe koje se primjenjuju i terapeut pomoći će da se stvori područje sigurnosti i temeljni osjećaj povezanosti.

U konačnici, glavni cilj partnerske terapije trebalo bi biti stvaranje nečeg vrijednijeg na način da smo spremni izgubiti nešto svoje da bi dobili nešto zajedničko i više od onoga što smo imali. To bi trebalo biti nježno prijateljstvo puno ljubavi, potpore i zadovoljstva.