grupna psihoterapija

U grupnoj psihoterapiji osoba se osim sa psihoterapeutom susreće i s grupom ljudi s kojom se upoznaje i kojoj se ovisno o vlastitom tempu i kapacitetima prepušta. Voditelj grupe ( terapeut/i) definira minimalni i maksimalni broj članova ovisno o temi i tehnikama rada koje nastoji primijeniti. Grupa definira svoja pravila. Za terapijski učinak potrebno je zadržati osjećaj sigurnosti i kohezije u grupi. Grupna psihoterapija može se provoditi zasebno ili kao nadopuna individualnoj terapiji. Za neke dobne skupine i određenu vrstu psihičkih poremećaja takvom načinu rada stavljamo prioritet pred individualnom psihoterapijom.  

U grupnom radu dolazi do međusobnih interakcija kao i u stvarnom životu te se jasno može osjetiti i vidjeti kako se pojedini članovi grupe nose s temama socijalizacije, povjerenja, intimnosti, osjećaja pripadnosti, samopouzdanja, izloženosti i otvorenosti. Interakcije koje se javljaju  obiluju nizom informacija koje nam služe da bolje vidimo sebe te da osjetimo što nam je lako a što teško izdržati u kontaktu ili kontaktima s drugim osobama. Mogućnost da budemo spontani i da se osjećamo slobodni u našoj autentičnosti stvara osjećaj olakšanja. Jednako tako situacije u kojima se ne osjećamo ugodno podižu naše obrambene mehanizme kojih lakše postajemo svjesni i na njima možemo raditi.

Promatranjem i slušanjem drugih također možemo puno naučiti o sebi. Vrlo često, gotovo kao pravilo, javljaju se situacije da lakše vidimo tuđi nego svoj problem. U kontakt s dijelovima sebe možemo doći i na taj način. Grupna dinamika vođena od strane terapeuta potiče nas da razmislimo o načinima ulaska u kontakt te koliko jasno postavljamo granice između sebe i okoline.

Podrška, prepoznatljivost i neosuđivanje od strane grupe djeluje iscjeljujuće i podržava nas u procesu vlastitog prihvaćanja. Tek kada se dovoljno upoznamo i prihvatimo, možemo krenuti u proces promjene. Iskustvo jedne pozitivne socijalizacije nosimo dalje u život.